Povijest
Hrvatski Å¡portski savez gluhih je osnovan 29.02.1992. godine u Zagrebu za vrijeme ratnih zbivanja u Hrvatskoj kao nacionalni Å¡portski savez koji okuplja Å¡portske klubove i Å¡portska druÅ¡tva gluhih osoba sa podruÄja cijele Hrvatske. Sport gluhih prvi put se pojavljuje organizirano 1925.godine u Zagrebu pod imenom “Dobrotvor†i razvijao se s vremenom bez obzira na promjene vlasti (države) u raznim sportskim disciplinama.
Hrvatski Å¡portski savez gluhih je samostalan i direktan Älan MeÄ‘unarodnog odbora za Å¡port gluhih (CISS) od 1993. god. i na meÄ‘unarodnoj razini je odvojen i nije dio MeÄ‘unarodnog Paralimpijskog odbora, Å¡to je službeno potvrÄ‘eno 15.10.2002. od strane IOC-a i IPC-a na zajedniÄkom sastanku sa CISS-om (vidljivo iz dokumenata IOC-a, IPC-a i CISS-a). Htjeli bismo naglasiti da je MeÄ‘unarodni odbor za Å¡port gluhih (CISS), osnovan 1924. god., priznat i prihvaćen od strane MeÄ‘unarodnog olimpijskog odbora joÅ¡ 1955. godine, te da je MOO 16. svibnja 2001. godine odobrio zahtjev za preimenovanje Svjetskih igara gluhih u Olimpijske igre gluhih (Deaflympics).
Razlozi za osnivanje takvog nacionalnog Å¡portskog saveza u okvirima svjetskog Å¡porta gluhih bile su obveze gluhih Å¡portaÅ¡a Hrvatske prema (MeÄ‘unarodnom odboru za Å¡port gluhih (Comité International des Sports des Sourds – CISS) gdje smo primljeni 24.07. 1993. god.na 17.Svjetskim igrama gluhih u Sofiji, Bugarska. CISS je osnovan 24.08. 1924. god. u Parizu, Francuska a priznat od MeÄ‘unarodnog Olimpijskog Odbora (International Olympic Committee – IOC) od 13.06. 1955. god., a od 16.05.2001. god. u Olimpijske igre gluhih (Deaflympic Games) koji Älankom 4. svoga Statuta decidirano traži da punopravnom Älanicom CISS-a može biti samo Nacionalni Å¡portski savez gluhih. Na 37. kongresu CISS-a 22.07.-01.08.2001., Rim, Italija su jednoglasno prihvatili prijedlog delegata da se promijeni dosadaÅ¡nje Svjetske igre gluhih (ljetne i zimske) u Olimpijske igre gluhih (Deaflympics), a radi prestiža i izjednaÄavanjem sa MeÄ‘unarodnim Olimpijskim Igrama (zdravih osoba) i MeÄ‘unarodnim Paralimpijskim Igrama (invalidi) kao i na 38.kongresu CISS-a 27.02.- 09.03.2003 u Sundsvallu, Å vedska na prijedlog delegata prihvaćen velikom većinom da CISS promijeni svoje ime u IDC (International Deaflympic Committee – MeÄ‘unarodni Olimpijski Odbor Gluhih – MOOG). Razlog promjene je da se CISS/IDC da viÅ¡e prestiža koji bi dobio izjednaÄavanjem sa MeÄ‘unarodnim Olimpijskim Odborom (IOC) i MeÄ‘unarodnim Paralimpijskim Odborom (IPC).
MeÄ‘unarodni olimpijski odbor gluhih (IDC/Deaflympic) i MeÄ‘unarodni paralimpijski odbor (IPC) su 30.11.2004. u Washington DC, SAD, potpisali partnerski sporazum kojim se ove dvije krovne organizacije Å¡porta osoba sa invalidetom izjednaÄavaju u svim segmentima (aktivnosti, financiranje, organizacija sportskih dogaÄ‘aja i ostalo).
U okvirima europskog Å¡porta gluhih, obveza se odnosi na Europsku Å¡portsku organizaciju gluhih (European Deaf Sports Organization – EDSO, osnovana 07.07. 1983. god. u Antibesu, Francuska) koja je Älanica CISS/IDC.
Nadalje se ta obveza odnosi i na Statut MeÄ‘unarodnog odbora za Å¡ah gluhih (International Committee of Silent Chess – ICSC, osnovan 14.08. 1949. god. u Kopenhagenu, Danska) direktna Älanica F.I.D.E.. Na 26.Kongresu ICSC, Vilnius, Litva , 20.07. – 02.08.2003. god. Marijo LuÅ¡ić kao delegat HÅ SG je izabran u izvrÅ¡ni odbor ICSC za mandatno razdoblje 01.01.2003. – 31.12.2006.god.
Ovdje možete vidjeti strukturu svjetske organizacije za šport invalida.
U nastavku ovog teksta nalazi se i službeno objaÅ¡njenje bivÅ¡eg predsjednika CISS-a g. Jordana u kojem govori zbog Äega je potrebno Å¡port gluhih odvojiti od Å¡porta invalida, a takoÄ‘er i shema MeÄ‘unarodne organizacije za Å¡port osoba s invaliditetom iz koje je jasno vidljiv odnos MeÄ‘unarodne Å¡portske organizacije gluhih spram MeÄ‘unarodnog paralimpijskog odbora. U tijeku je predlaganje promjena Zakona o Å¡portu, kako bi se izbjegla dosadaÅ¡nja diskriminacija gluhe populacije sportaÅ¡a.
Napomena:
Sve nove informacije o statusu gluhih sportaÅ¡a možete naći u biltenima “Sport gluhih†na naÅ¡oj poÄetnoj internet stranici.
Olimpijske igre gluhih i Paralimpijske igre
U svijetu meÄ‘unarodnog Å¡porta postoje Olimpijske igre i natjecanja za invalide, kao Å¡to su Paralimpijske igre, Olimpijske igre gluhih i Specijalna olimpijada. Olimpijske igre, po svojoj osobnosti nisu dostupne većini invalidnih Å¡portaÅ¡a. Formiranje specijalnih natjecanja za atletiÄare, sa fiziÄkim i mentalnim nedostatkom, ili za gluhe, stvorilo je mogućnost natjecanja onim Å¡portaÅ¡ima, koji to nikad prije nisu iskusili. MeÄ‘utim, meÄ‘u Äujućom populacijom postoji uvjerenje da je gluhoća samo jedna vrsta invaliditeta i da su gluhi samo kao manjinska podgrupa u glavnoj populaciji invalida. To nerazumijevanje nas je dovelo do jednog vrlo važnog pitanja: ZaÅ¡to se svi invalidi, ukljuÄujući i gluhe ne natjeÄu u samo jednim Igrama? Ovaj predložak pojaÅ¡njava perspektivu komune gluhih kao odgovor na to pitanje.
Poznavanje povijesti Olimpijskih igara gluhih (bivših Svjetskih igara gluhih)
Olimpijske igre, kao Å¡to je svima poznato, mjesto su Å¡portskih susreta zdravih sportaÅ¡a. Ta moderna verzija igara se održava od 1896. godine kada ju je osnovao Baron de Coubertin. Olimpijske igre gluhih osnovane su 1924. godine i od tada se redovito održavaju. Paralimpijske igre su prvi puta održane u Rimu 1960. godine. Prije njih postojale su Igre u invalidskim kolicima, koje su poÄele 1948. godine. U rimskom natjecanju nisu mogli sudjelovati natjecatelji u invalidskim kolicima. U kasnijim godinama, Paralimpijske igre su prihvatile sudjelovanje celebralaca, slijepih, amputiraca i drugih. Od 1966. godine, na tim natjecanjima sudjeluju i neki atletiÄari sa mentalnim nedostatkom. MeÄ‘unarodni odbor za Å¡port gluhih ( CISS – The Comite international des Sports des Sourds) je tijelo koje kontrolira Olimpijske igre gluhih. Sastoji se od nacionalnih Å¡portskih saveza gluhih i vodi ga IzvrÅ¡ni odbor od 8 Älanova, koji su svi gluhe osobe. CISS je priznat od strane MOO joÅ¡ 1955. godine. Godine 1966. MOO ga je nagradio pohvalom za vrijeme održavanja Coubertin kupa za njegovo striktno pridržavanje i zastupanje olimpijskih ideala i za njegove zasluge u svijetu meÄ‘unarodnog Å¡porta. 1985. godine predsjednik Mr. Juan Antonio Samaranch zatražio je CISS da se pridruži u MeÄ‘unarodni koordinacijski odbor – MKO ( predhodnica MeÄ‘unarodnom Paralimpijskom Odboru – MPO ) i da pruži organizacijsku strukturu za invalidski Å¡port unutar MOO. Nakon Å¡to su dane garancije da će zadržati svoju autonomiju i moći nastaviti sa Olimpijskim igrama gluhih, CISS je pristupio MKO-u 1986. godine. Kada je MKO postao MPO , CISS je postao osnivaÄki Älan MPO-a, nakon pregovora za svoju neovisnost i da može nastaviti sa Olimpijskim igrama gluhih i dijeliti financije, koje su namijenjene za Å¡port invalida. Ta odluka nije dobro doÅ¡la meÄ‘u krugovima ostalih Å¡portskih organizacija invalida. Ipak MPO je osnovan i CISS je zauzeo svoje mjesto u IzvrÅ¡nom odboru MPO-a. Kako se bližila 1990. godina, problemi su naglo porasli. U Nacionalnim Olimpijskim Odborima je postojala velika zbunjenost glede statusa Olimpijskih igara gluhih i gluhih Å¡portaÅ¡a. Mnogi nacionalni Å¡portski savezi, koji su prije imali direktne i usklaÄ‘ene odnose sa Nacionalnim Olimpijskim odborima ( – NOO), izgubili su tu vezu i bili prisiljeni ući pod okrilje nacionalnih Å¡portskih saveza invalida. Izgubili su autonomiju i većinu svoje financijske potpore. Nekima je bilo zabranjeno nastupati na Olimpijskim igrama gluhih i bilo im je reÄeno neka nastupaju na Paralimpijskim igrama, iako tamo nije bilo nikakvih natjecanja za gluhe. PokuÅ¡aji da MOO intervenira i pomogne da se problemi rijeÅ¡e nisu urodili plodom. Å toviÅ¡e, MOO nije dijelio sredstva sa MPO-om usprkos originalnom dogovoru. KonaÄno, Älanovi CISS-a su nakon dugog debatiranja odluÄili da je jedini naÄin da se rijeÅ¡i problem izmeÄ‘u Paralimpijskih i Olimpijskih igara gluhih taj, da se ili odrekne Älanstva u MPO-u ili da se odreknu Olimpijskih igara gluhih, te sudjeluju na Paralimpijskim igrama. Na svome kongresu u Sofiji/Bugarska 1993., delegati su predložili izvrÅ¡nom odboru da ispita posljedice tih dviju opcija i preda izvješće na slijedećem Kongresu 1995. godine. CISS je zatražio MPO sve Å¡to je potrebno za sudjelovanje gluhih Å¡portaÅ¡a na Paralimpijskim igrama, s obzirom na broj Å¡portaÅ¡a, vrste natjecanja, prisustvo tumaÄa i kontrolu natjecatelja. CISS se je takoÄ‘er interesirao za eventualne posljedice, ako istupi iz MPO-a i ako bi to bio sluÄaj, hoće li MOO i dalje priznati održavanje Olimpijskih igara gluhih. MPO nije formalno odgovorio. Privatno je dao na znanje da mu je jako stalo da CISS ostane Älan MPO-a, ali je izjavio da se sudjelovanje CISS-a na Paralimpijskim igrama odgaÄ‘a za kasnije. MOO je izjavio da ako CISS želi napustiti MPO može to uÄiniti, ako je to jaka želja njegovih Älanova. TakoÄ‘er je izjavio da će MOO kao i do sada priznati CISS i Olimpijske igre gluhih. CISS-ovi delegati su neposredno poslije toga jednoglasno izglasali izlazak iz MPO-a.
Zašto gluhi trebaju posebna natjecanja?
MeÄ‘u gluhima postoji velika potreba za odvojenim igrama. Gluhi sebe ne smatraju invalidima, osobito ne u fiziÄkom smislu. RaÄ‘e se smatraju kao jedan dio kulturne i jeziÄne manjine. Gluhi Å¡portaÅ¡ je fiziÄki zdrav i sposoban za natjecanja bez znaÄajnih restrikcija, osim Å¡to za njega postoje komunikacijske barijere. U timskom Å¡portu i nekim pojedinaÄnim natjecanjima, gubitak sluha može ga ograniÄiti. MeÄ‘utim ti nedostaci nestaju na Olimpijskim igrama gluhih. Å portovi i njihova pravila poistovjećena su sa pravilima zdravih Å¡portaÅ¡a. Nema specijalnih Å¡portova, i jedine adaptacije su da se zvuÄni signali pretvore u svjetleće. Npr. mi upotrebljavamo svjetlo za start. Za natjecatelje ne postoje nikakve restrikcije osim zahtjeva da svaki od njih mora imati nedostatak sluha od najmanje 55 dB u zdravijem uhu. Usporedimo li to sa Paralimpijskim igrama, tamo su mnoga natjecanja prilagoÄ‘ena potrebi Å¡portaÅ¡a. Zbog velikog spektra fiziÄkih nedostataka, Å¡portaÅ¡i moraju biti klasificirani prema svojim mogućnostima. To je kompliciran klasifikacijski sistem namijenjen da se stvori Å¡to normalnija mogućnost natjecanja. Kada za neki Å¡port nema dovoljno natjecatelja, kategorije se mogu spojiti. Npr. postoji 8 kategorija za celebralne atletiÄare, 3 za slijepe, 9 za amputirce i jedna za mentalne. Za Å¡portaÅ¡e sa ozlijeÄ‘enom kralježnicom, ima mnogo kategorija, ovisno o Å¡portu, a za plivanje postoji 10 kategorija. U Olimpijskim igrama gluhih, Å¡portaÅ¡i se mogu natjecati i sporazumijevati sa drugima slobodno i bez tumaÄa znakovnog jezika, osim kada su Äujući suci u igri. Ako bi gluhi Å¡portaÅ¡i sudjelovali na Paralimpijskim igrama, bio bi potreban veliki broj tumaÄa znakovnog jezika, kako bi se uspjeÅ¡no savladala barijera komunikacije, inaÄe bi gluhi Å¡portaÅ¡i bili potpuno odvojeni od ostalih natjecatelja. Cilj Olimpijskih igara gluhih – ujediniti sve Å¡portaÅ¡e – bio bi izgubljen. Paralimpijske igre već sada imaju striktno odreÄ‘en broj natjecatelja. Mnogi nisu željeli ukljuÄiti svoje Å¡portaÅ¡e sa mentalnim hendikepom ( Specijalna olimpijada za mentalno hendikepirane Å¡portaÅ¡e je privatna organizacija i nije dio MOO), zbog mogućeg veÄeg broja Å¡portaÅ¡a. U Atlanti, blizu 4000 natjecatelja je sudjelovalo na Paralimpijskim igrama. Gluhi privuku oko 2500 natjecatelja. OÄito je da Paralimpijske ne bi mogle apsorbirati toliki broj natjecatelja. Neki se Å¡portaÅ¡i odreÄ‘enih hendikepa ne bi viÅ¡e mogli natjecati, da bi se manjem broju gluhih omogućilo natjecanje. Kao rezultat svi hendikepirani Å¡portaÅ¡i bi time bili uskraćeni.
ZakljuÄak
Bi li kombinacija svih invalidnih i gluhih Å¡portaÅ¡a bila ekonomski povoljnija za Paralimpijske igre? Mi mislimo da ne bi. Dok su Olimpijske igre samo za zdrave Å¡portaÅ¡e, teÅ¡ko je povjerovati da se svi Å¡portaÅ¡isa invaliditetom mogu natjecati na Paralimpijskim igrama. Na Olimpijskim igrama postoje dva natjecanja, npr. 100 m sprint za žene i za muÅ¡karce. U Paralimpijskim igrama postoji puno veći broj natjecanja zbog klasifikaciskog sistema, tako ustvari imamo mnoÅ¡tvo mini igara unutar Paralimpijskih igara. Ako gluhi sudjeluju postati će joÅ¡ jedno mini natjecanje , ali sa jednom velikom razlikom – gluhi bi bili odvojeni od ostalih natjecatelja zbog njihove razliÄitosti u komunikaciji. Smanjenje troÅ¡kova je samo iluzija. Ako bi se gluhi natjecali na Paralimpijskim igrama radije nego na Olimpijskim igrama gluhih, to ne bi smanjilo troÅ¡kove održavanja igara. Å toviÅ¡e, bilo bi skuplje. Momentalno Olimpijske igre gluhih se organiziraju vrlo ekonomiÄno, gdje su glavni faktor troÅ¡ka teren za natjecanja i službene osobe. StruÄnog tumaÄa znakovnog jezika nije lako naći i vrlo su skupi. TroÅ¡ak osposobljavanja oko tisuću tumaÄa bio bi astronomski. Nadalje, tumaÄi znakovnog jezika iako smanjujući barijeru komunikacije, ne mogu stvoriti okruženje bez barijera u kojima mi gluhi živimo. Najbolje Å¡to oni mogu uÄiniti za nas je drugorazredni pristup svemu onom u Äemu ostali Å¡portaÅ¡i mogu izravno uživati. Na postojećim Olimpijskim igrama gluhih koristi se samo nekoliko tumaÄa za direktnu komunikaciju sa sucima. Sve druge komunikacije su izmeÄ‘u gluhih i tu tumaÄi nisu potrebni. Kao grupa, gluhi ne pristaju ni u jednu grupu zdravih ili hendikepiranih Å¡portaÅ¡a. Kad god smo bili integrirani, naÅ¡e potrebe nisu mogle biti zadovoljene. NaÅ¡a ograniÄenja nisu fiziÄke naravi, nego postoje oko nas, u socijalnoj sferi komunikacije. MeÄ‘u Äujućima, bilo zdravim ili hendikepiranim, mi smo gotovo uvijek zapostavljeni, nevidljivi i bez pružene pomoći. MeÄ‘utim meÄ‘u nama samima mi nemamo nikakva ograniÄenja.
Jerald M. Jordan
bivši predsjednik CISS-a